Kako je sve počelo?
Roland Nemet (Német Roland), ko je unuk Maćaša Nemeta, rodio se 8. februara 1998. godine. Bio je sasvim običan, živahan dečak sve do prve dijagnoze da ima leukemiju, odnosno rak krvi.
Tada je bio četiri, i još nije znao šta ga očekuje.
Zakasnela dijagnoza raka je povela sa sobom hitne medicinske mere, a zahvaljujući njima je Roland još među nama. Lečenje raka je značilo dugu bolnu godinu u Dečijoj bolnici u Segedinu, u Mađarskoj. Smeštaj i medicinski pristup je bio najbolji koji jedno dete može da dobije u ovom stanju, ali ni to nije mogao da olakšava bolove i patnje ovog mladog čoveka.
Ovo je već prošlost jer je lečenje bilo uspešno. Mali Roland je bio bez simptoma, zahvaljujući lekarima, odnosno njihovim merama i lekovima. Zahvaljujemo se njima.

Priča se ovde ne završava.
Nakon nekoliko godina se rak povratio u formi Tumora na testisima. Sve je počelo od početka, ovo niko nije očekivao. Porodica je morala da proda sve što ima da bi mogla da plati troškove bolnice u inostranstvu. I nažalost ni to nije bilo dovoljno.
Porodica se obratila javnosti, ljudima i raznim fondacijama širom sveta da bi zajedno pomagali malom Rolandu. Dobili su više odgovora, mnogi su ih podržavali finansijski, odnosno raznim darovima ili uslugama. Jedan istaknut sponzor je bila grupa iz Fondacije dece obolele od raka u Mađarskoj (Magyarországi Gyermekrák Alapítvány) koja je platila deo lečenja, odnosno im obezbedila mnoge korisne i potrebne dodatke ishrani. Zato sam im večno zahvalan.
Da se vratimo na početak, nakon sakupljanja raznih donacija, počelo je novo jednogodišje lečenje u bolnici.
Stanje deteta se polako poboljšalo, što je tačno, ali su lekari insistirali na nastavljanju medicinskih tretmana, i to putem radioterapije.
Radioterapija je jedan od najefikasnijih metoda koji se danas poznaje, ali istovremeno i najopasniji. Ovaj postupak ne može da garantuje potpuno ozdravljenje bez istovremenog poremećaja pacijenta na drugi način, odnosno ima i svoju negativnu stranu.

Nemet nije hteo da nosi rizik od zračenja i zato nije dozvolio terapiju. U ovo vreme je otkrio sok od zelenog žita.
Nakon dužeg čitanja i proučavanja, odnosno konsultacija sa stručnjacima koji se bave lekovitim biljkama, naručio je sok od zelenog žita, a odmah u većoj količini, i počeo ga je dati unuku. U ovom periodu su lekari dozvolili dečaku napuštanje bolnice za dve-tri nedelje, kada je dete ispio sok od zelenog žita, iako zvuči neverovatno, istinito je pomagao.