Lupus - blog o sistemskoj autoimunoj bolesti i ishrani

Lupus se najčešće odnosi na sistemski lupus eritematozus (SLE), autoimunu bolest u kojoj imunitet napada vlastita tkiva u gotovo bilo kojem organu. Lupus je poznat kao „veliki imitator“ jer može oponašati mnoge druge bolesti – mogu biti zahvaćeni koža, zglobovi, bubrezi, srce, pluća, krvne ćelije, mozak. Bolest karakterišu periodi pogoršanja (aktivnosti) i periodi smirenja. Zbog širokog spektra manifestacija i mogućih komplikacija (npr. otkazivanje bubrega usljed lupusa), ova bolest se svrstava među najteža oboljenja imunološkog sistema.

Simptomi lupusa mogu biti vrlo raznoliki, ali tipično uključuju:

  • Kožne promjene: karakterističan leptirasti osip na licu (preko nosa i obraza), fotosenzitivnost (izražena reakcija na sunce), osipi na koži tijela.
  • Problemi s bubrezima: lupusni nefritis može dovesti do oticanja nogu, povišenog krvnog pritiska, proteina u urinu.
  • Umor i groznica: hronični umor, malaksalost i povremeno blago povišena temperatura.
  • Problemi s bubrezima: lupusni nefritis može dovesti do oticanja nogu, povišenog krvnog pritiska, proteina u urinu.
  • Ostalo: Bol u grudima pri disanju (pleuritis ili perikarditis – upala plućne ili srčane maramice), glavobolje, konfuzija ili druge neurološke tegobe.

Uzrok lupusa također nije do kraja razjašnjen. Genetska predispozicija uz okidače kao što su infekcije, sunčeva svjetlost ili stres mogu dovesti do toga da imuni sistem izgubi toleranciju prema vlastitim ćelijama. U SLE se stvaraju autoantitijela koja formiraju imune komplekse i uzrokuju hroničnu upalu različitih tkiva. Posljedično dolazi do oštećenja tkiva, pri čemu oksidativni stres dodatno pogoršava oštećenja – zapaljenje stvara slobodne radikale koji oštećuju ćelijske membrane u organima (npr. bubrezima). Imunološki disbalans je centralan: pretjerano aktivan i „zbunjen“ imuni sistem napada i zdrave ćelije, dok istovremeno može biti smanjena sposobnost organizma da se brani od vanjskih infekcija zbog iscrpljenosti imunog sistema.

Prirodna podrška organizmu

Osobe oboljele od lupusa često traže načine da kroz ishranu umanje upalu i ojačaju izdržljivost organizma. Spelta može pružiti višestruku korist. Njeni antioksidansi (vitamin E, vitamin C, selen, flavonoidi) pomažu u neutraliziranju oksidativnog stresa i na taj način štite organe (poput bubrega i krvnih sudova) od oštećenja. Protuupalno djelovanje hranljivih materija iz spelte može doprinijeti smirivanju tkivne iritacije: na primjer, omega-3 masne kiseline (ako su prisutne u dodatku) i hlorofil djeluju na smanjenje upalnih reakcija.

Hlorofil iz zelenog soka spelte ima i antibakterijska svojstva, pa može pomoći u prevenciji infekcija, što je važno jer lupus i njegovo liječenje (kortikosteroidi, imunosupresivi) mogu oslabiti imunitet. Spelta je bogata proteinima visokog kvaliteta i esencijalnim aminokiselinama, što pomaže regeneraciju ćelija i tkiva oštećenih bolešću. Redovna konzumacija spelte obezbjeđuje i potrebne vitamine B kompleksa (poput B6 i folne kiseline) koji su bitni za pravilno stvaranje krvi i rad imunološkog sistema.

Kod lupusa se često javlja i anemija ili nedostatak željeza usljed hronične bolesti – spelta svojim sadržajem željeza i bakra može pomoći poboljšanju krvne slike. Također, poboljšanje varenja i apsorpcije hranljivih materija zahvaljujući speltinim vlaknima može osnažiti organizam, jer osobe sa lupusom ponekad gube na težini i pate od nedostatka hranljivih materija tokom teških epizoda bolesti. Ukratko, spelta pomaže tijelu oboljelom od lupusa da se izbori sa upalom, štiti ćelije od oksidativnih oštećenja i doprinosi općoj otpornosti organizma.