Rak je posledica – ne iznenađenje

Rak i zakiseljenost organizma povezani su kroz brojna istraživanja koja ukazuju na važnost pH ravnoteže i snabdevenosti ćelija kiseonikom…
Ćelijski nedostatak kiseonika, zakiseljenost, hronične upale i savremeni stil života u razvoju malignih bolesti
Kada neko dobije dijagnozu raka, najčešće pitanje koje se postavi jeste: „Zašto baš ja?”
Još češće: „Kako je moguće da se bolest pojavila – iznenada, bez upozorenja?”
Ali istina je da rak retko dolazi iznenada.
U većini slučajeva, on je rezultat dugotrajnog procesa u telu – procesa koji se godinama, čak i decenijama razvija u tišini.
Da li je rak „genetska sudbina”?
Samo mali procenat malignih bolesti je direktno povezan sa naslednim genima.
Ono što ima mnogo veći uticaj jeste okruženje u kom ćelije funkcionišu svakog dana:
– Nivo kiseonika
– PH vrednost
– Prisustvo ili odsustvo upalnih procesa
– Količina toksina i antioksidanasa
– Način ishrane, kretanja, disanja, spavanja
Upravo na ovom nivou počinje priča o raku.
Ćelije koje ne dišu – početak problema
Dr Otto Warburg, nemački lekar i dobitnik Nobelove nagrade, još pre gotovo jednog veka postavio je tezu da se rak razvija u ćelijama koje su hronično lišene kiseonika.
Kada ćelije ne dobijaju dovoljno kiseonika, prelaze na drugačiji, primitivniji oblik proizvodnje energije – fermentaciju.
Ovaj mehanizam omogućava ćelijama da prežive, ali ujedno stvara uslove za nekontrolisano deljenje i mutacije.
Zakiseljen organizam – plodno tlo za bolest
Savremena ishrana, bogata šećerima, belim brašnom, industrijski prerađenom hranom i gaziranim napicima, dovodi do hronične zakiseljenosti organizma.
Istraživanja pokazuju da ćelije raka bolje uspevaju u kiselom okruženju, dok kiseoničko i alkalno (bazno) okruženje ograničava njihovu aktivnost.
Drugim rečima – ishrana nije samo navika. Ishrana je poruka ćelijama.
Hronična upala – tihi saveznik raka
Već smo pisali o tome da upala ne mora da boli.
Najopasnija je hronična, niskonivouska upala koja traje godinama, a da toga nismo ni svesni.
Ova vrsta upale oštećuje DNK, opterećuje imuni sistem i stvara „vatreno” okruženje u kome se ćelije teže obnavljaju – i lakše mutiraju.
Brojne studije povezuju hroničnu upalu sa:
– Rakom debelog creva
– Rakom dojke
– Rakom pankreasa
– I mnogim autoimunim stanjima
Savremeni stil života: stres, sedentarni način, toksini
Kada dodamo:
– Stres bez fizičke aktivnosti
– Loš san
– Štetne navike
– Izlaganje pesticidima i zagađenju
– Nedostatak biljnih vlakana i zelenih namirnica
…dobijamo savršen recept za metabolički haos i ćelijsku disfunkciju.
Rak možda nije „kazna”, ali jeste odraz onoga što se godinama dešava unutar nas.
Ima li rešenja?
Nema čudotvornog leka.
Ali postoje alati koje možemo koristiti svakog dana – da promenimo unutrašnje okruženje svojih ćelija i podržimo prirodne mehanizme tela.
To podrazumeva:
– Alkalnu, biljnu ishranu bogatu hlorofilom
– Svakodnevnu fizičku aktivnost i svesno disanje
– Detoksikaciju i podršku jetri, crevima i limfnom sistemu
– Kvalitetan san, redukciju stresa i emocionalnu ravnotežu
– Unos prirodnih dodataka ishrani – kao što su zeleni biljni sokovi (npr. sok od speltine trave)
Zaključak:
Rak se retko pojavi preko noći.
U većini slučajeva, godinama ranije su postojali signali koje nismo primetili – umor, nesanica, problemi sa varenjem, upale, promene raspoloženja.
Rak nije neizbežan.
On je poziv na promenu. Poziv da se zapitamo:
Šta svakog dana unosim u svoje telo?
Čime hranim svoje ćelije?
U kakvom okruženju ih ostavljam da „rade”?
Zdravlje ne počinje kada bolest nestane. Zdravlje počinje kada preuzmemo odgovornost.